Ima li nekog ko još nije čuo za Vikiliks i njegovog “heroja” Džulijena Asanža? Šta je ovaj Australijanac dobro ili tako loše učinio za svet? Verovali ili ne, objavio je službene beleške koje su svojim pretpostavljenima u Vašington slali elektronskom poštom diplomate širom sveta. Da li je to tako važno?
“Većina tih depeša u stvari uopšte nisu tajna. U njih ima uvid između dva i tri miliona zaposlenih na raznim državnim poslovima. Oko pola miliona ljudi širom sveta ima pristup mreži “Secret Internet Protocol Network (SIPRnet) gde se svi podaci nalaze. Siprnet ne prosleđuje preko svoje mreže najviše državne tajne. Samo 6 posto od 15 000 strana dokumenata koje je objavio Vikiliks je označeno kao nekakva tajna, i to na nivou ispod onoga što se obeležava kao “top secret”. Oko 40 posto depeša je “poverljiv materijal”, ali najnižeg nivoa poverljivosti”, primećuje Vilijam Engdal, novinar i internet publicista.
Vikiliks nije objavio ni gde se sve nalaze rudnici zlata i dijamanata, i ko su njihovi vlasnici, niti je objavio alhemijsku formulu za zlato i srebro. Nije objavio nikakve informacije o terorističkim i vojnim “false flag” operacijama (koje se izvode pod lažnom zastavom) i koje širom sveta već decenijama izvode posebno obučeni operativci Mosada, a u globalnim medijima se prikazuju kao napadi islamskih terorista ili bombaša samoubica. Nije objavio ništa o tome kako farmakobiznis ubire ogroman novac od građana širom sveta izmišljajući razne bolesti i viruse, i prodajući falš vakcine. Nije obelodanio niti jednu skrivenu tehnologiju, niti je razotkrio lažiranje naučnih “činjenica” koje se koriste u falš edukaciji, o lažnom novcu koji nema nikakvo vrednosno pokriće tj. opaklenoj mašineriji za pljačku koja je upakovana u program nazvan "direktne strane investicije" kojima se pljačkaju i teško zadužuju milijarde ljudi širom sveta.
Nije objavio niti jedan kvalitetan analitički rad koji pokazuje da je većina današnjih šefova država ili vlada prošla specijalne obuke ispiranja mozga, (u raznim prestižnim političkim školama) kojima su ubeđeni da predstavljaju nekakav politički faktor, a zapravo veoma pažljivo naučeni da slušaju svoje političke savetnike i mentore koji ih snabdevaju”poverljivim “ informacijama i instruišu ih u vezi svake političke odluke koji ovi nabeđeni “sami donose”.
Nije Vikiliks otkrio da je Pentagon ne samo centar vojne, već i političke moći, da je sila nad silama u SAD i svetu koja ne samo da kontroliše američko civilno društvo, već ga i psihološki oblikuje po sopstvenim potrebama. A potrebe Pentagona su potrebe transnacionalnog korporativnog biznisa.
Američkog nacionalnog, niti bilo čijeg nacionalnog interesa u svetskoj poltici bar poslednjih nekoliko hiljada godina uopšte i nema. Postoje samo interesi vlastele. A vlastela nema posebnu naklonost prema svom mestu rođenja (natio) jer su svi rodbinski i interesno povezani po čitavom svetu.
Sve to objavili su neki drugi Internet sajtovi i novinari i publicisti, ali ne Wikileaks.
Ali, da bi se Internet kao "potpuno otvorena" globalna komunikaciona mreža oblikovala apsolutno u skladu sa potrebama vlastele, potrebno je napraviti takav sistem da vlastela uvek ima, ne samo kontrolu u protoku informacija, već i oružje u svojim rukama preko koga će po potrebi delovati. Dakle, Internet se tretira kao oružje. I Vikiliks im je u tome , kakvim čudom, baš napravio dobru uslugu. Podigao je “opasnu” prašinu, zapravo poslužio kontrolisanim medijima da je podignu, kako bi se kod građana formiralo određeno gledište kada je u pitanju regulisanje rada Interneta, a istovremeno opravdalo još jedno vojno angažovanje SAD.
Извор