O mitologiji

O Mitologiji


Stare kulture i njihova vjerovanja bila su zasnovana na mitovima i legendama bogovima i junacima sa božanskim karakteristikama. Ti mitovi i legende bude veliko zanimanje jer otkrivaju kulture ondašnjeg doba i slika istorije biva sve jasnija.

Mit je tvorevina u priči, pjesmi i sl., predznanstvenog i fantazijom prožetog (obično magično-religioznog) mišljenja, kojom narod na primitivnom stepenu razvića objašnjava nastanak prirodnih bića i pojava.

Mitologija je skup mitova neke religije, naroda ili civilizacije koja proučava priče fantastičnog sadržaja u kojima su junaci bogovi, polubogovi, heroji i slično. Te priče bilježi mit, legenda, tradicija, usmena predanja i drugo.

I dan danas se divimo grobovima i palatama u Pilu, te tvrđavama Mikene i Korinta, nakitu, zlatnom posuđu, ukrasima i oružju u nacionalnm muzejima u Ateni i Herakleionu na Kritu. Sva ta veličanstvena djela postala su baština klasične grčke kulture koja se rađala u vrijeme dok su Rimljani, budući gospodari Grčke i svijeta, još bili barbari. Proučavajući grčku mitologiju uveliko ulazimo u okvire grčke književnosti i umjetnosti. Homerovi epovi, "Ilijada" i "Odiseja", (čiji je epski jezik izuzetan, jer nije bio govorno narječje, niti je odgovarao ijednom od narječja pronađenih u zapisima ili kasnijoj književnosti, a namijenjen je recitovanju), te Hesiodovo djelo "Teogonija" (Porijeklo Bogova) čine najraniju grčku književnost i prikazuju različite kategorije mita, međusobno se strogo razlikujući u namjeri, duhu i sadržaju, dok im je zajednička strukturna složenost.

Cjelokupna grčka književnost i umjetnost predstavljaju polje za proučavanje grčkih mitova. S tako širokim, raznolikim i razmjerno složenim dokaznim materijalom ne začuđuje da ni jedna teorija antropologa koji su proučavali plemenske zajednice ne pruža zadovoljavajuće objašnjenje grčke mitologije. Ti mitovi nemaju samo jedan oblik, niti tek jednu funkciju, pa iako u grčkoj mitologiji ima pojedinačnih elemenata preuzetih od drugih naroda, kao cjelina ona je izraz nepresušne i žive fantazije te pjesničkog oblikovanja grčkog, antičkog čovjeka.

Grčku je mitologiju stvarao narod u nastojanjima da objasni zakonitosti života i prirode pa su zato grčki mitovi nadahnuti ljepotom i svježinom pripovijedanja. To su mitovi koji se odlikuju raznolikošću motiva i velikom pjesničkom ljepotom, zadržavajući uglavnom onaj oblik u kojem se javljaju kod Homera i Hesioda. Uz olimpske, podzemne i morske bogove te uz mnoga niža božanstva u njima nastupaju i heroji koji su po ocu ili majci božanskog porijekla. Bogovi su antropomorfizirani, ali ne stare i besmrtni su, te njihov položaj postaje vrijedan strahopoštovanja navodeći čovjeka da osjeti strah, sram ili pak poštovanje. Ljudi su komunicirali s Bogovima direktno ili posredno, budući da su Bogovi imali moć (daimon) da osim ljudskog poprime i neki drugi oblik ili obilježje, ili je pak komunikacija uspostavljena putem sna. Često su se promatrale ptice u letu, grmljavina, zvijezde padalice ili druge prirodne pojave kao znakovi božijeg obraćanja ljudima. Bogovima su prinošene žrtve, pokloni, te izricane molitve kako bi se stekla njihova naklonost. Ljudima se ponekad i ugađa, ali im se ne dopušta izbjegavanje smrti, kao njihove konačne sudbine.